kreativnost je jedini spas

Slušan Urbana i pišen ovo. Puno je prošlo, ponekad se zapitan jesan li i ja sama živa. A toliko se toga događalo. Ovo lito je bilo skoro pa savršeno. Koncert Peppersa u Italiji a onda doma, na liječenje živaca. Prekrasno proslavljen rođendan u Priomoštenu. Upoznavanje novih, legendarnih ljudi. Druženje sa starom ekipom. Sve skupa jedna lipa masa uživancije...sad polako počinjen učit za ispite, šta me previše i ne veseli.
Ali kao što rekoh, studiranje je relativan pojam.

Ovakvi polagani, flegmatični litnji dane me ponekad bace u čudni film. Osjećan tu neku beskrajnost življenja, polagani ritam žile kucavice ovog svita, nemarnost ljudi nad vlastitom sudbinom. Poželin putovat do nekog neodređenog cilja, samo izać vani i ne vaćat se više. To ponekad i radin u Zagrebu, odlutan bezveze, nešto me vuče vani ali ne neki osjećaj hitnosti, više neki polagani protok vremena, vezan oko mene, izvlači me na cestu.

Danas mi se prvi put dogodilo da mi je moj dragi decko zaspa dok je prica s menom na mobitel. Ali doslovno zaspa, presta pričat i zakunja. To mi je u neku ruku tako slatko, kad zamislin njega cilog slatkog, sklupčanog kako pajki, ali opet, šta to govori o mojoj zanimljivosti kao osoba.
Hm, možda bolje da prestanem pisat, ovo me zamislilo.

Kao nekadašnji član Astronomskog društva Faust Vrančić dobila sam svetu dužnost da na svom blogu izvjestim o ovom meteorskom roju. I učinit ću to sa velikim zadovoljstvom.

Do promatranja je došlo sasvim slučajno, zbog činjenice da se nekoliko treutnih članova našlo na istom mjestu (čitaj na trosatnoj kavi u kafiću Beat). Kratkom raspravom zaključeno je da ima zainteresiranih, da Izy ima auto i da nemamo korisnijeg načina da provedemo ostatak večeri. Uveseljena idejom smrzavanja naša mala ekspedicija se uputila pravcem Vodice-Rakitje. U Vodicama smo stali da bismo pokupili nužne zalihe robe, deka i hrane, te da bismo raspravili nakratko o igrama za kompjuter i Izyevim codecima (neman ni ja pojma zašto).
Došavši u Rakitje, predivno mjestašce kojim su nekoć harali Turci, a sad tu nevino rastu masline i psi laju na mjesec, revno smo postavili svoju promatračnicu. Navukli smo potrebnu opremu, u mom slučaju to je izgledalo ovako: 3 majce, Izyev đemper, jaketa, vojnički prsluk, hlače i dokoljenke, čizme i naravno 2 kape, a ni drugi nisu bili puno dalje od toga da izgledaju kao military snježna pahuljica. Obavezne astronomske rukavice bez prstiju i bacili smo se (legli) na posao.
Promatranje je počelo službeno točno u ponoć i prvih pola sata je proteklo u potpunom neuspjehu. Malo meteora i to uglavnom sporadika, pun mjesec koji je osvjetljavao večinu neba uključujući područje oko velikog medvjeda u kojem se nalazio cca i naš radijan.
Izy i Surfer su se dosjetili tehnike povečanja svog vidnog polja obranom od mjesečine pomoću kišobrana, tako da su ležali usred polja, u Rakitju, u vojničkim prslucima i s kišobranima iza leđa. Možete pretpostaviti da je sve završilo foto-shootingom s mobitelima, a iskreno se nadam da će slike njih dvojice pod svjetlom automobilskih farova prije ili kasnije završiti na netu

Oko ure manje kvarat smo uzeli tako nam potrebitu pauzu i otišli se grijat u auto i papat malo…nastavak promatranja je bija puno uspješniji, iako su ga neki(čitaj Šer-dužni satničar i ja) proveli u autu, buljeći kroz prozor…

Vidili smo par slabijih i pokoji sjajni Quadrantid, a točna obrada podataka tek slijedi. Sve smo naravno popratili pjevanjem hitova tipa „Dvije zvjezdice“ i „na plavom nebu iznad Zagrebaaaaaa“, koji dokazano privlače meteore. Ali dužna sam spomeniti najlipši meteor koji san vidila u životu! Nije bija puno sjajan, možda 0 do -1 magnitude, ali je zato bija dug, ali zbiiiilja dug, krenija je od v.mede koji je bija malo iznad horizonta, pa sve do miseca koji je bija u zenitu, negdi dužine 2 velika medvjeda kako je Izy kritički obzervira, a cilin puten je defragmentira tj. izgleda je ka velika kugla u raspadu. Predivno, baš kao šta se zna vidit u filmovima…

Promatranje je završilo malo prije 3 sata, relativno zadovoljni smo se uputili doma, na daljnju obradu podtaka i vraćanja krvotoka u prste. Putem smo stali u pekaru, plašit prodavačicu izgledom i papat bureke, đir do rive, grad prazan, jedino astronomski frikovi na cesti….i meteriški vukodlaci, hehehe.

Sve u svemu, very nice smo se proveli, mjesečina je pokušala omesti naše namjere, ali nije računala na upornost mladih šibenskih astronoma. Do daljnjih promatranja pozdrav!
Ili live long and prosper!